Moderna umjetnost je izraz pod kojim se podrazumijevaju umjetnička djela nastala u periodu od oko 1860-ih do 1970-ih.
Moderna umjetnost je započela kao baština slikara kao što su Vincent van Gogh, Paul Cezanne, Paul Gauguin, Georges Seurat i Henri de Toulouse Lautrec od kojih su svi bili važni za razvoj moderne umjetnosti. Na početku 20. vijeka Henri Matisse i nekoliko mladih umjetnika, uključujući pre-kubiste izveli su revoluciju pariškog umjetničkog svijeta sa "divljim", višebojnim, izražajnim pejzažima i slikama figura kojima su kritičari dali ime fovizam. Matisseove dvije verzije Plesa su označile ključni trenutak njegove karijere i razvoja modernog slikarstva.One su reflektirale Matisseovu fascinaciju primitivnom umjetnošću: intenzivne tople boje figura protiv hladnog plavo-zelene pozadine i ritimički niz plešućih aktiva izražavaju osjećaj emocionalnog oslobođenja i hedonizma.Prvotno pod uticajem Lautreca, Gaugina i drugih inovatora 19. vijeka, Pablo Picasso je napravio svoje prve kubističke slike na temelju Cézanneove ideje da se cjelokupni prikaz prirode može svesti na tri osnovna oblika: kocku, kuglu i konus. Sa slikom Les Demoiselles d'Avignon, Picasso je stvorio novu i radikalnu scenu prikazujući sirovu i primitivnu scenu bordela sa pet prostitutki, nasilno našminkanim ženama, a koje podsjećaju na afričke plemske maske i vlastite kubističke inovacije.Analitički kubizam su od 1908. do 1912. razvili Pablo Picasso i Georges braque, a što je karakteristika slike Violina i svjećnjak, Pariz. Analitički kubizam, prvu jasnu manifestaciju kubizma, je slijediosintetički kubizam, koga su prakticirali Braque, Picasso, Fernand Leger, Juan Gris, Albert Gleizes, Marcel Duchamp i drugi umjetnici 1920-ih. U modernom svijetu u kojem se sve vrijednosti mogu ispitati, čovjek neprestano istražuje svoju ličnost i smisao postojanja. Modernoj civilizaciji nedostaje snaga povezanosti prošlih vremena. U modernoj umjetnosti nema jasne razlike između stilova nekog razdoblja koje bi se moglo lahko prepoznati . Umjesto toga postoji kontinuitet pokreta koji se međusobno stapaju ili razilaze.
