Giotto di Bondone, znan samo i kao Giotto, (Colle di Vespignano, 1267. – Firenca, 8. siječnja 1337.) bio je slavni talijanski slikar, arhitekt i kipar. Najvažniji i najutjecajniji slikar Gotike. Smatra se jednim od glavnih prethodnika talijanske Renesanse.
Prema Vasariju, legenda o životu sv. Franje u gornjoj crkvi sv. Franje u Assisiju (1297.-99.) uzima se kao njegov najraniji rad, premda je pitanje njegovog rada i suradnika na tom ciklusu koš uvijek osporavano. God. 1300. je dobio prve ponude po Firenci, a papa Benedikt XII. ga je pozvao u Rim, gdje je radio 10 godina. Naposlijetku je postao slavni arhitekt i kipar, ali i pjesnik. Preko Firence je otišao u Padovu da oslika glasovitu Arena-kapelu (1304.-06.). Po povratku u Firencu naslikao je glasovitu Madonnu Ognissanti (Uffizi), jedan od rijetkih radova za koje je apsolutno izvjesno da je njegovo djelo. Oko 1313. god. u Rimu radi mozaik Navicella („Petar na lađi za oluje") za staru baziliku sv. Petra, te odlazi ponovno u Firencu gdje oslikava kapelu Peruzzi u crkvi S. Croce, te susjednu kapelu Bardi.
Pojava Giotta kao slikara, arhitekta i kipara u talijanskoj i europskoj umjetnosti označuje pojavu novoga likovnog izraza arte moderna. Oslobađa se tradicionalnih shema romaničkog slikarstva i bizantske ikonografije, teži da svijet slikarski prikaže kao neposredno uočenu stvarnost. Pisac Cennino Cennini mu se divio i hvalio njegove tehničke vještine.
Giottov opus obrađuje religiozne teme te se smatra osnivačem taijanskog slikarstva, posebno toskanskog slikarstva Freska. Oduševljavao je i po tehnici i po bojama. Najbitniji dijelovi njegovog opusa smatra se visoka prirodnost njegovih figura, kao i širenje perspektive.
Uporabom nove ikonografije i novoga likovnog govora ostvaruje velik ciklus od 28 fresaka iz života sv. Franje u gornjoj crkvi u Assisiju, poslije 1297. g. Tim slikama se Giotto ustoličio kao najvažniji slikar gotike. Prvi je slikar koji je uskladio prizor slike sa gledateljevim stajalištem te je prostor slike povezao s gledateljevim prostorom. Napravio je to tako što je sliku spustio na promatračevo očište. Likovi na tim slikama čvrsto stoje na zemlji, uobličeni su i vladaju prostorom trodimenzionalni, a ne plošni. Prvi je u europskom slikarstvu krenuo u izražavanje osjećaja u stvarnom životu putem svojih likova.
Giottovo glavno djelo je veliki ciklus freska u kapeli Cappella degli Scrovegni u Padovi, koji sadrži preko 100 scena iz života Marije i Isusa, te koji je nastao od 1304. do 1306. Jedna slavna scena iz ciklusa je ona u kojoj Sveta tri kralja koja promatraju zvijezdu koja liči na komet. Poznata je i „Ognissanti“ Sveta Marija. Zanimljivo, plavu boju je u tom ciklusu slabo koristio, vjerojatno stoga je teško bilo proizvesti plave pigmente.
Svojim djelima Giotto je dao dojam dodirljivosti i dubinskog prostora. Bio je prvi umjetnik koji je pokušao ostvariti perspektivski krajolik i građevine. Pretečom je geometrijske perspektive. Neka djela koja se pripisuju njemu možda su zapravo djela njegovih učenika. Po jednoj legendi je predstavniku pape, koji je htio probu njegova umijeća, jednostavno ručno nacrtao savršen krug („Giottov O“).
Djelomice su očuvane i freske u kapelama firentinske crkve St. Croce (sv. Križa), dok su u Rimu i Napulju potpuno propale. Osim fresaka slikao je u temperi i u ulju na dasci, te oslikavao raspela u kojima je bliži tradicionalnim rješenjima (Madona u slavi).