Albrecht Dürer
Albrecht Dürer (Nürnberg, 21. svibnja 1471. - Nürnberg, 6. travnja 1528.), njemački slikar i kipar
Jedan je od najvećih predstavnika renesanse. Učio je crtanje u radionici nurnberškoga slikara M. Wolgemota gdje je boravio četiri godine, a 1495. prvi put odlazi u Italiju i kopira talijanske majstore. Ujedinio je talijansku ranu renesansu s ekspresivnim stilom njemačkog reformatorskog doba te došao do novih oblika izražavanja. Posezao je za mitologijskim, alegoričnim i religioznim temama, ali se bavio i prirodom. Njegovi akvareli krajolika, studije biljaka i životinja svjedoci su njegovog dubokog razumijevanja prirode. U radionici svojeg oca obučen za zlatara Dürer je do vrhunca razvio drvorez i bakrorez te svojim grafikama odlučujuće utjecao na populariziranje reformatora i humanista. Prvi je njemački umjetnik koji se posvetio teoriji umjetnosti te između ostalog napisao temelje znanosti o proporcijama. Nakon povratka u Nürnberg otvara radionicu i izvodi oltarne slike i portrete, prve bakroreze i niz drvoreza, "Apokalipsa" i "Velika muka". Nakon povratka s drugog putovanja u Italiju nastaju njegovi najvredniji bakrorezi "Vitez", "Đavo i smrt" i "Melankolija" i "Sveti Jeronim u ćeliji". U posljednjoj fazi naslikao je svoj najbolji "Autoportret" i "Četiri apostola", te pisao traktate o slikarstvu. Njegovo ukupno djelo obuhvaća 70 slika, 900 crteža, 100 bakroreza i 350 drvoreza.
U Albertini je 5. rujna 2003. otvorena retrospektivna izložba njegovih djela. Izloženo je oko 230 slika i grafika među kojima su "Zec", Studija trave i poznati Dürerovi autoportreti (ulja).
Autoportret srebrenkom trinaestogodišnjeg Dürer, 1484
Najranije naslikani "Autoportret" (1493), Albrecht Dürer, ulje, izvorno na vellumu (vrsta finog pergament) (Louvre, Pariz)
"Ruke koje mole", crtež perom oko 1508.
Detalj sa nedovršene slike "Salvator Mundi", ulje na drvu, koji otkriva Dürerove detaljne pripremne crteže.